Piše: Luciano Moše Prelević, glavni rabin u Republici Hrvatskoj
Objavljeno u časopisu Ha-Kol, broj 146

Pisati o tome kakvu ulogu ima rabin u židovskoj zajednici i židovskome društvu može biti jako široko područje, ali u ovom bih se tekstu želio fokusirati samo na nekoliko stvari i probati ih demistificirati. Kao prvo i najvažnije, rabin nije svećenik, niti u židovskom, a još manje u kršćanskom smislu, što je najčešća zabluda s kojom se susrećem kada o ovom pitanju govorim s nežidovskim svijetom. Usput, židovstvo nije religija, bar ne onako kako ljudi doživljavaju druge religije.

U kršćanskom smislu svećenik je osoba s autoritetom da izvodi određene rituale i obrede, dok s druge strane rabin nema ništa više autoriteta od bilo kojeg odraslog muškog člana židovske zajednice. S obzirom da u ovom tekstu govorim o ortodoksnom židovstvu, neću se dotaknuti uloge žena-rabina i kantora u današnjem reformskom pokretu. U radu židovske zajednice ili općine veliki broj ljudi ima određenu ulogu i nadopunjuju rad rabina, pa ću zato objasniti njihove uloge. U židovstvu svećenik (Kohen) je potomak Arona, Mojsijevog brata, pa su stoga Koheni bili zaduženi izvoditi razne stvari u jeruzalemskom hramu u vezi raznih vjerskih rituala i prinošenja žrtava. Kohen se postaje rođenjem, a Kohenska linija se nasljeđuje po ocu. Iako Kohen može biti rabin, rabin ne mora biti Kohen. Nakon rušenja Hrama, uloga Kohena je postala više simbolična i mi im danas iskazujemo čast pozivajući ih prve na čitanje Tore. I tijekom jutarnje molitve na određene blagdane, oni blagoslivljaju zajednicu tzv. Kohenskim blagoslovom. S druge strane, rabin je postao duhovni vođa zajednice, služeći joj na razne načine od sinagoge do bavljenja administracijom, i do brige za brojne potrebe različitih članova zajednice ili kongregacije. Pojednostavljeno rečeno, rabin bi bio učitelj, propovjednik, sudac, povjerljiva osoba, osoba dovoljno obrazovana u židovskom zakonu, tradiciji, filozofiji i etici da može podučavati zajednicu i njezine članove, da može davati odgovore kao i rješavati neke određene dileme vezane uz provođenje židovskih propisa.

Gdje rabin stječe znanja i vještine?

Da bi stekao potrebna rabinska znanja, kada se na to odluči, osoba pohađa ješivu, vjersko učilište, gdje nakon završetka obrazovanja dobiva pisani dokument (smiha), kojim se potvrđuje da ima znanje i autoritet da donosi takve odluke. Želio bih ovdje naglasiti da osobi njegov rabinski položaj ne daje poseban autoritet da vodi vjersku službu u sinagogi. Svaki Židov koji ima dovoljno znanja može voditi molitvu, čak ne mora za to imati niti završenu posebnu školu, a može, na primjer, voditi pojedine dijelove molitve u sinagogi. Bez obzira tko je vodi, običan član zajednice ili najautoritativnija osoba u židovskom svijetu, pred Bogom i ljudima, molitva ima jednaku težinu. I takvog čovjeka nazivamo predmolitelj ili “šalijah cibur”. Osoba koja lijepo pjeva i educirana je u molitvama i melodijama za razne blagdane naziva se hazan ili kantor. Velike zajednice imaju često po nekoliko kantora pa je uobičajeno da se oni izmjenjuju tijekom vođenja molitve. Rabin i hazan bi trebali raditi kao partneri u educiranju i inspiriranju svoje zajednice. U radu sinagoge imamo još nekoliko ljudi koji pomažu, kao “gabai”, tj. poslužitelj, osoba koja pomaže prilikom pozivanja ljudi kod čitanja Tore i “bal kore” — osoba koja čita Toru. Ne treba ni spominjati da te osobe uz potrebno znanje, moraju imati visoke etičke principe i biti cijenjene i poštovane u svojoj zajednici.

Rabin ili učitelj

Sada ćemo objasniti korijen riječi “rabin”. Na hebrejskom se kaže “rav”, što znači učitelj ili majstor. Uobičajeno je čovjeka oslovljavati s “rabi”, što bi značilo “moj učitelju”. Važnost rabinskog položaja i podučavanja Tore je tolika u židovstvu, da u židovskoj tradiciji Mojsija nazivamo Moše Rabenu (Mojsije naš Učitelj). Sama riječ “rabin” ili “rav”, ne postoji u Bibliji kao zanimanje, a čak i prve generacije talmudskih rabina nisu poznavale tu titulu. Titula rabina javlja se u doba Mišne, u I. i II. stoljeću n.e. kada se ta titula počela davati talmudskim mudracima i ovisno o znanju koje su imali oslovljavali bi ih s rav, rabi ili raban. Titula današnjih rabina nema isto značenje kao u doba Sanhedrina (Sanhedrin je bila skupština sačinjena od dvadeset i tri suca imenovana za svaki grad u biblijskome Izraelu, dok je Veliki sanhedrin bio vrhovni sud drevnog Izraela sačinjen od 71 člana) i više je izraz poštovanja prema znanju Tore koje te osobe imaju, nego prava na titulu.

Naziv rabina nije zvanje, nego položaj, a židovska zajednica zapošljavajući čovjeka na taj položaj daje mu ustvari ulogu rabina. Osoba koja završi rabinske studije, dobiva titulu rabina tek kada ga zajednica postavi na mjesto rabina. Rabinski studiji, kakve poznajemo danas, datiraju tek od prije nekoliko stoljeća, jer prije toga od čovjeka se očekivalo da praktički provede čitav život u ješivi, da stekne sveopće znanje Tore ili judaizma, prije nego bi mu se ponudio položaj u zajednici.

Pod utjecajem zapadnog društva i razvoja sveučilišta i visokih škola u modernom smislu kakvog danas poznajemo i prihvaćamo, javila se i potreba za organiziranjem usmjerene škole za rabinsko obrazovanje i dodjeljivanje diplome. Moramo naglasiti da ne postoji jedinstveni rabinski program, jer svaka ješiva ima svoj pristup, odnosno naglašava ono što misli da je najvažnije. U ješivama se proučavaju kodeksi židovskog zakona, bazirani na Talmudu, te filozofija, moral, etika, a omjer toga učenja ovisi o svjetonazoru određenih grupacija u židovstvu. Zajedničko svim tim programima je da čovjeka osposobi za samostalno učenje i razvoj. Tako sam i ja, završivši svoje rabinsko obrazovanje, morao potpisati obavezu, da ću svaki dan minimalno tri sata provesti u daljnjem učenju i obrazovanju; a u ta se tri sata ne računa priprema za predavanje i slično.

Moram demistificirati, zbog organizacije drugih religija, činjenicu da u židovstvu nema hijerarhije, što znači da su svi rabini na istoj horizontali i nema vrhovnog tijela koje postavlja ljude na određene pozicije ili ih s njihovih “položaja” razrješuje. Ono što pojedine rabine izdiže iznad ostalih je znanje Tore i judaizma i specijalizacija određenih područja Tore, tako da postoje titule kao “posek”, netko tko odlučuje ili “mara datra”, kao posebni eksperti, koje konzultiramo za pojedina specifična pitanja židovskog zakona. Zajednica sama prema potrebama i željama bira osobu za koju misli da će zadovoljiti potrebe i želje svojih pripadnika, odnosno članova. Najlakši način odabira je da se židovska zajednica direktno obrati školi određenog profila koji ih zanima. Također se preporuča da zajednica sama pošalje nekog svog člana na školovanje u određenu instituciju, jer on najbolje poznaje zajednicu iz koje dolazi i upravo zbog toga moći će na najbolji način ispuniti njezine zahtjeve i potrebe. U biranju rabina treba obratiti pažnju da on zajednici ne donosi nove probleme, jer rabinova je zadaća upravo suprotna tome — on mora rješavati postojeće probleme u zajednici, a ne stvarati nove. Ja sam slijedio taj savjet velikih rabina, pa sam tijekom školovanja izabrao školu čija je specijalnost bila približavanje židovstva sekularnim pripadnicima zajednice. Nadam se da sam uspio djelomično približiti pojam i ulogu rabina. Za daljnja pojašnjenja i razgovore na tu, ali i druge teme, stojim vam na raspolaganju.