Izvor: Budi ubuntu

Ubuntu je socio-religijsko-filozofski pravac koji vuče korijene iz subsaharske Afrike. Najčešće je vezan za Bantu crnce i kulturu. Sama riječ ubuntu potječe iz Bantu jezika (množina). Zulu narod ima običaj reći “Umuntu Ngumuntu Ngabantu”, što znači “čovjek može postati čovjek samo kroz druge ljude”, što je zapravo i suština Ubuntu filozofije.

Ubuntu filozofija kaže da je tvoj bol i moj bol, da je tvoje bogatstvo i moje bogatstvo, tvoja sreća je i moja sreća. Osnova je odgovornost i suosjećanje prema drugima. Ubuntu je zajedništvo, kolektivnost, osjećaj pripadnosti nečem većem i širem od nas samih. Harmonija humanosti i suosjećanja s ciljem izgradnje zajednice, zajednice ljudi ravnopravnih po svim osnovama. Naš prijatelj koji pomaže svom prijatelju u nevolji je tada i sam u problemu te ćemo mu pomoći da ga prebrodi. Tako indirektno pomažemo i njegovom prijatelju; i mi sami preuzimamo na sebe dio tog bola i patnje, svjesno ili ne, nebitno je. Jednostavno čovjek ne može biti ljudsko biće, ako je sam i izoliran. Da bi postao ljudsko biće on mora osjetiti druga ljudska bića oko sebe, osjetiti suosjećanje, milosrđe, ljubav, primiti pomoć. On mora naučiti i shvatiti važnost davanja i pomoći jer ako ne daješ dio sebe i ne pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, onda nisi ljudsko biće, ne nosiš Ubuntu, odnosno Ubuntu nije dio tebe.

Svi ljudi su neraskidivo vezani s ljudima iz svoje blizine. Svi mi imamo prijatelje koji opet imaju svoje prijatelje. Svakodnevno pomažemo našim bližnjima i primamo pomoć od prijatelja, naši prijatelji pomažu nama, a primaju pomoć od svojih prijatelja. Tako se stvara jedna velika neraskidiva mreža koju čine jedinke, ljudi. Kroz mrežu se prenose znanja, vještine, ljubav, suosjećanje. Prenoseći znanje na jedinke iz svoje okoline, mi to znanje predajemo dalje kroz njih na njihovu okolinu u kojoj smo mi samo dio. Isto tako primamo ono što nam stiže iz najbliže okoline, a što je krenulo tko zna odakle. Jasno je da zajednica kao takva nema granica ni krajeva. S obzirom na to da su svi ljudi međusobno povezani, onda su i svi ljudi međusobno prijatelji, što izravno, a što neizravno.

Oni koji imaju Ubuntu u sebi neće čekati da neko zatraži pomoć ili da nešto s njima podijeli. Oni će to napraviti sami. Nelson Mandela je svojevremeno rekao: “Ako dođeš u selo, ne moraš tražiti hranu, ljudi će ti je sami dati.”

Smisao je da cjelokupna zajednica napreduje, da svima bude bolje – ako je neko oko nas gladan, žedan, postoji nešto što mu nedostaje, onda i naša zajednica nije na razini na kojoj bi trebala biti i trpi. Svi koji mogu bi se trebali potruditi da je poprave, ne zbog sebe samih, već zbog zajednice i sebe kao dijela te zajednice.

Iako koncept Ubuntua u svojoj suštini nije težak za razumijevanje, smisao i posljedice su dalekosežne. Međusobna povezanost ljudi na dobrovoljnoj osnovi bez bilo kakvih materijalnih ili nekih drugih skrivenih motiva, je smisao Ubuntua. Ubuntu je davanje, spremnost da se podjeli nešto s nekim drugim, nebitno je li taj neko nama blizak ili poznat.

Iako cijeli koncept djeluje utopistički, nije baš tako. Ubuntu pokret je imao najveće zasluge za ukidanje apartheida u Južnoj Africi, imao je snažne implikacije na političku scenu cijele subsaharske Afrike. Također je religijski našao uporište u kršćanstvu jer je dosta blizak s nekim stajalištima. Desmond Tutu je dobio Nobelovu nagradu, svojevremeno se boreći upravo za koncept Ubuntua, odnosno ukidanje apartheida.

Ne želim teoretizirati dublje i dalje jer to nije smisao ovog teksta. Želio sam samo ukazati na nešto što potječe iz, po nama primitivnog, društva, a ima tako univerzalnu veličinu. Na filozofiju koju nisu stvorili moderni mislioci iz “suvremenog svijeta” kojima se tako divimo svakodnevno na dubokoumnim i univerzalnim mislima. Na filozofiju koja je nastajala vjekovima prenoseći se s koljena na koljeno, bez imena tvorca i onoga koji će sve zasluge preuzeti na sebe. Filozofiju toliko humanu da je to u modernom svijetu naprosto nemoguće pojmiti. Filozofiju koja je nastala s čovjekom kao bićem tamo negdje u Africi kao dio elementarne borbe za opstanak u divljini i koja je dio našeg genetskog koda, koja se još uvijek razvija i evoluira kako se razvija i evoluira ljudsko biće.

Zašto bi netko pomagao nekome bez razloga ili koristi? To je osnovna antiteza Ubuntua ili, malo drugačije rečeno, zašto bi svatko od nas bio čovjek i ljudsko biće kada može biti samo čovjek i životinja? Na ova pitanja nemam univerzalni odgovor, ali znam da se on nalazi u nama samima, u našim genima. Svatko od nas bi to trebao osjetiti i vidjeti.
Svako od nas bi također trebalo pitati se nosi li Ubuntu u sebi? Koliko je spreman pomoći zajednici u kojoj živi? Koliko je spreman posvetiti se onima kojima je njegova posvećenost bitna? Koliko je spreman nesebično podijeliti s nekim ono što je teško stekao?

Modernim jezikom govoreći, Ubuntu znači biti altruist, čovjek koji daje i pomaže bez plaće i želje za revanšizmom. Mene osobno koncept Ubuntua opisuje u potpunosti i sretan sam što sam sebe u nečemu našao.

Autor teksta: Simke, http://www.mycity.rs

Priča koja se širi internetom i koja je pojam “ubuntu” učinila prepoznatljivim:

Antropolog je predložio djeci iz jednog afričkog plemena jednu igru. Naime, stavio je košaru punu voća pokraj jednog drveta i rekao je djeci da će onaj koji stigne prvi do košare, imati će svo voće. Kada im je rekao da trče, djeca su se uhvatila za ruke i otišli do košare. Zajedno su uživali u voću. Kada ih je antropolog pitao zašto su to napravili kad je samo jedan od njih mogao dobiti svo voće, djeca su odgovorila:
UBUNTU! Kako može jedan od nas biti sretan, ako su svi ostali tužni?
Za razliku od našeg (europskog) filozofskog nasljeđa (mislim, dakle postojim), južnoafričko filozofsko nasljeđe je: ja sam ljudsko biće zato što pripadam. Zato što sudjelujem. Zato što dijelim. Odatle neizbježno dolazimo do smisla riječi “Ubuntu”: Ja postojim, zato što vi postojite.