Preuzeto sa stranice Sensaklub.hr

Većina nas duboko u sebi osjeća da na ovom svijetu ne postojimo samo kao biološke jedinke koje se hrane i razmnožavaju. Imamo svijest, i po tome se razlikujemo od ostalih živih bića. Slutimo da postoji poseban razlog našeg postojanja. Svoju životnu svrhu možemo otkriti, a živjeti u skladu s njom znači pronaći svoje pravo mjesto u svijetu i trajnu sreću.

Zapis u genima

Riječ dharma na sanskrtu vrlo je složenog značenja. Put, poredak, vrlina ili zakon neka su od pojednostavljenih značenja te riječi. Istovremeno, ona znači i religijski ili moralni zakon, svetu dužnost, pravu prirodu, ispravan put ili božanski poredak. Sve to skupa može nam se činiti vrlo apstraktnim dok dharmu ne počnemo promatrati kao vlastiti put, svoju životnu svrhu. No prvo pogledajmo veću sliku.

Jeste li se ikad zapitali kako sjemenka „zna“ treba li se razviti u stablo jabuke, u biljku rajčice ili u maslačak? Kako se malene stanice razvijaju stvarajući ljudsko biće? Znanost je otkrila da je to znanje sadržano u genima. Sićušni geni nose važne informacije koje će odrediti što smo. Geni nose zapis o tome hoće li se život razviti u biljku, životinju ili ljudsko biće.

Što je dharma?

Ali, što stoji iza tih informacija i procesa? Što to pokreće beskonačan proces razvoja, rasta i propadanja u čitavoj prirodi i svemiru, i to posve usklađeno? Drevna mudrost joge sadržana u Vedama te mnogim jogičkim tekstovima govori o tome kako jedna inteligencija ili sila prožima sve, od pojedine stanice do dalekih galaksija. Postoji nevidljiva mreža koja u veliku cjelinu povezuje sve što postoji.

Dharma je inteligencija ili zakon koji održava kozmički poredak, održava život i organizira sve oblike života. Sve što postoji, uključujući svako živo biće, dio je te nevidljive i bezgranične mreže. Postoji jasan i definiran poredak u svijetu u kojem živimo, i to od mikrokozmosa do makrokozmosa.

Pogledajmo na trenutak svoje tijelo. Stanice tijela tvore specifična tkiva, kosti ili tekućine. Svaka od njih ima svoju jedinstvenu ulogu u našem tijelu, a ipak djeluju zajednički kako bi podržale funkcioniranje cijelog tijela. Na isti način možemo promatrati i sebe kao jedinstveno ljudsko biće. Svatko od nas jedinstvena je stanica u nekom većem tijelu svijeta! Svatko od nas ima jedinstvenu ulogu koju mora odigrati, a ta uloga služi održavanju i napretku cjeline koje smo dio.

Postati ono što trebamo biti

Moderna zapadna kultura ohrabruje nas da razvijamo svoj identitet, istaknemo svoju jedinstvenost. Iz medija popularne kulture, filmova i knjiga često dobivamo poruku da možemo biti sve što želimo. Ipak, i sami znamo da to baš nije tako. I sami znamo da se možemo truditi i pokušavati biti svašta, u nečemu ćemo biti uspješni, u nečemu ne, ali ipak ne možemo biti baš sve što želimo, čak i ako su naša očekivanja u okvirima realnosti.

Štoviše, takvo uvjerenje da možemo biti sve što želimo može nas zbuniti pa da zaboravimo ili uopće ne prepoznamo tko smo. Ako možemo biti baš sve što želimo, a u tome ne uspijemo, možemo se osjećati gubitnički i zapasti u vrtlog depresije i neprihvaćanja sebe.

Mudrost joge uči nas da ne možemo biti baš sve što želimo, ali možemo napraviti jako puno ako prepoznamo svoju životnu zadaću i ostvarujemo svoje potencijale u njenim okvirima. Za svakog od nas postoji određeno mjesto, određena životna svrha. Dharma je ujedno i naš unutrašnji nagon koji nas usmjerava da postanemo ono što bismo trebali biti.

Kad ne želimo prihvatiti ono što jesmo

Što bi se dogodilo kad bi stablo jabuke željelo biti hrast? Što se s nama događa kad ne želimo prihvatiti ono što jesmo? Često se to događa na razini tijela. Nismo zadovoljni svojim izgledom i puno vremena i energije trošimo kako bismo postali nešto što nismo. Često se događa da se školujemo i usmjeravamo prema željama roditelja ili pod pritiskom okoline radimo posao koji nas duboko unesrećuje.

Često se dharma poistovjećuje s profesijom. Ona, naravno, uključuje ono što radite, no ona je puno više od toga. To je otkrivanje i ispunjavanje urođene i jedinstvene svrhe vaše duše.