Večernji list, 8.12.2016.

Piše: Darko Pavičić

Protestanti su u našoj zemlji kršćanska manjina, ali snažno pridonose vjerskom životu, a sada obilježavaju 500 godina u Hrvatskoj

Hrvatska će u sljedećih godinu dana imati priliku još bolje upoznati svoje protestante, koji su u našoj zemlji u kršćanskoj manjini, ali snažno pridonose i društvenom i vjerskom životu. Primjerice, protestanti su preveli Bibliju na narodni jezik, što se najčešće ističe kao njihov veliki kako vjerski tako i nacionalni doprinos. No ono što najčešće zbunjuje kada se o protestantima govori u našoj javnosti su tvrdnje da su oni nešto novo u vjerskoj ponudi, a oni su u Hrvatskoj već gotovo 500 godina.

– Protestantizam u Hrvatskoj nije od jučer. Ne radi se o nekakvoj američkoj, uvezenoj sekti ni o „novoj vjeri“. Protestantizam u Hrvatskoj prisutan je od vremena protestantske reformacije, dakle od 16. stoljeća. Ponosan sam da sam kao biskup ujedno i upravitelj najstarije hrvatske protestantske župe u Tordincima gdje je još 1551. godine održana prva protestantska sinoda ovih prostora. U ovome slavonskom mjestu žive Hrvati protestanti već šesto stoljeće – kaže dr. Jasmin Milić, biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj iz Tordinaca, navodeći kako se nedaleko od njegova mjesta, na baranjskoj strani, u Kneževim Vinogradima, još uvijek nalazi crkva u kojoj je održana slavna sinoda 1576. godine na kojoj su usvojeni tzv. Kanoni iz Kneževih Vinograda, a u baranjskom mjestu Zmajevac u 16. stoljeću djelovalo je i teološko učilište na kojem su se pripremali protestantski svećenici koji su služili na ovim prostorima.

Odnosi su loši i narušeni
– Nažalost, danas protestantske župe, tordinačka, kneževovinogradska, zmajevačka i ona u Lugu, djeluju u tri različite protestantske denominacije; Tordinci unutar Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH (Reformirana crkva episkopalnog ustrojstva), Kneževi Vinogradi i Zmajevac unutar Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj, a Lug unutar Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj (Reformirane crkve sinodalno-prezbiterijalnog ustrojstva i etnički većinske mađarske župe). Reformirane crkve u narodu su poznate i kao kalvinske, po reformatoru Jeanu Calvinu. Još je jedna crkva na ovim prostorima tradicionalna protestantska crkva, Evangelička ili u narodu poznata kao Luteranska crkva po reformatoru Martinu Lutheru. Evangelici su također u 16. stoljeću značajno djelovali na današnjem hrvatskom prostoru iako, nažalost, ni jedna evangelička župa ne djeluje kontinuirano od 16. stoljeća. Najznačajniji evangelik ovih prostora svakako je Matija Vlačić Ilirik koji je u 16. stoljeću značajno obilježio reformacijsku misao, posebice hermeneutiku – navodi Milić, objašnjavajući kako dvije tradicionalne protestantske konfesije (Reformirana i Evangelička) djeluju u četiri denominacije, u Hrvatskoj te da, osim tradicionalnih protestantskih crkava, u Hrvatskoj djeluju i brojne tzv. crkve reformacijske baštine.

Protestantske crkve odlučile su se na zajedničku proslavu 500. obljetnice reformacije u Hrvatskoj, što neki smatraju čak simboličkim početkom rada na njihovu zajedništvu i približavanju, što je biskupu iz Tordinaca dr. Miliću osobito na srcu.

– Iako među tradicionalnim protestantima u mnogim zemljama postoji tijesna suradnja, pa čak i formalno ujedinjenje, čini se da je kod nas u Hrvatskoj nekakva i elementarna suradnja još prilično daleko. Odnosi ne samo da su loši već su opterećeni i narušenim međuljudskim odnosima, međuetničkim napetostima pa čak i sudskim sporovima između protestantskih crkava. Svatko će se složiti kako je situacija takva da zahtijeva nužne promjene. Sagledavajući sadašnju situaciju, to čak može izgledati i nemoguće jer opterećujući odnosi još su uvijek prisutni. No moramo zastati i shvatiti da smo mi, u različitim protestantskim crkvama, oni koji naviještaju Kristovo evanđelje koje poziva na pomirenje, prihvaćanje, a posebice na zajedničko evanđeosko djelovanje. Ove bi činjenice trebale biti dovoljna motivacija da se pokrenemo i već jednom učinimo nešto kako bi evanđeoska poruka, za koju su reformatori bili spremni i život dati, s naše strane bila autentično predstavljena javnosti – iskren je Milić tvrdeći kako svaka od četiri tradicionalne protestantske denominacije u Hrvatskoj ima sposobne ljude, kako među klericima, tako i među vjernicima te da mnogo mogu dati po pitanju teološkog obrazovanja, misijskog, evangelizacijskog i humanitarnog rada.

Pomirenje ne znači stapanje
– Pomirenje i suradnja ne znači da ćemo se stopiti u jednu de- nominaciju, premda ne bi ni to bilo loše, već da ćemo zajedno djelovati u ovim zadaćama. Ekumenski pokret i jest nastao prvo među protestantima kako bi isti koordinirali svoje, posebice misijske aktivnosti. No tu je i ona ljudska strana opterećena ponosom, ljubomorom, nepraštanjem, netolerancijom. Uostalom, podjele u Crkvi, koliko god da su kroz povijest pravdane i dogmatskim razlozima, uglavnom su nastajale zbog ljudskog faktora – priznaje Milić dodajući da upravo proslava 500. obljetnice reformacije daje priliku da se poradi na zajedništvu među protestantima u Hrvatskoj.

– Mi u Hrvatskoj se ne spominjemo samo što se događalo u Njemačkoj, Ženevi, Engleskoj. Mi imamo svoju baštinu, svoju tradiciju, svoju protestantsku povijest. Eto nam izazova, da budemo odgovorni prema naslijeđu koje baštinimo, da nadiđemo naše podjele i naš ljudski ego te da u vremenu koje je pred nama poradimo i konkretno nešto uradimo na našem zbližavanju. Bit će prava šteta ako nakon 2017. godine ostanemo tu gdje smo sad. To će govoriti o našoj nezrelosti da plamen reformacije očuvamo i novim ga generacijama predamo – tvrdi Milić koji je jučer u Zagrebu sudjelovao na zajedničkom predstavljanju protestantskih crkava za 500. obljetnicu reformacije u Hrvatskoj, koja će završiti svečanim zajedničkim bogoslužjem svih protestantskih crkava 29. listopada 2017. u Osijeku i svečanom akademijom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski 31. listopada 2017. u Zagrebu.

Tijekom cijele 2017. godine održavat će se okrugli stolovi, predavanja i predstavljanja knjiga kako bi hrvatska javnost što bolje upoznala svoje protestante, koji u Hrvatskoj nisu nikakva novina, nego već gotovo 500 godina zajedno ostalim vjerskim zajednicama daju svoj doprinos vjerskom, kulturnom i nacionalnom bogatstvu naše zemlje.