Jednom je rabin Eliezer iz Dzikova ugostio rabina Haima iz Zanza. Prije nego što je započeo svoje jutarnje molitve, upleo se rabin Haim sa sinovima svog domaćina u zamršenu halahičku raspravu.
Rasprava je potrajala duže vrijeme, pa je rabin Haim odmah po završetku započeo moliti. Kao što je on to i običavao, nakon vrlo kratkog vremena potpuno se izgubio u zanosu svoje molitve.
Njegov ga je domaćin promatrao u tišini, a kad je završio, upita ga:
“Kako je moguće moliti s takvim zanosom, kad je tvoj mozak samo nekoliko trenutaka prije bio u potpunosti zaokupljen hladnom logikom vjerskih zakona?”
Odgovori mu rabin Haim:
“Svaki put kad počnem moliti, ja u potpunosti zaboravim na sve oko sebe, pa i na proučavanje Tore; s druge strane, kad sam zadubljen u proučavanje Tore, zaboravim da postoji išta drugo na svijetu do proučavanja Tore.”

Odabrao i preveo s hebrejskog Nenad Vasiljević

Preuzeto sa stranice Zidovi.hr